Postoje jela koja se ne mogu zamisliti daleko od mjesta na kojem su nastala. Buzara je jedno od njih. Njen ukus nosi miris mora, svježinu tek ulovljenih školjki i jednostavnost mediteranske kuhinje koja vjeruje da su najbolje namirnice one kojima nije potrebno mnogo da bi zablistale. Na crnogorskom primorju buzara nije samo specijalitet – ona je dio načina života koji se vijekovima razvijao uz obalu Jadranskog mora.
U gradovima Bokokotorskog zaliva, gdje ribarstvo ima dugu tradiciju, svježi plodovi mora oduvijek su bili sastavni dio svakodnevne ishrane. Kada bi se ribari vraćali sa mora, ulov nije završavao u složenim jelima. Naprotiv, pripremao se na jednostavan način kako bi sačuvao prirodan ukus. Tako je nastala buzara – jelo koje je dokaz da vrhunska gastronomija često počinje sa svega nekoliko pažljivo odabranih sastojaka. Najčešće se priprema od dagnji, kozica ili škampa, koji se kuvaju u laganom sosu od maslinovog ulja, bijelog luka, peršuna i bijelog vina. Tokom kuvanja školjke otpuštaju svoj prirodni sok, koji se spaja sa ostalim sastojcima i stvara aromatičan sos po kojem je buzara prepoznatljiva. Upravo zbog tog bogatog sosa uz jelo se gotovo uvijek služi svježi domaći hljeb, jer nijedna kap ovog mediteranskog ukusa ne bi trebalo da ostane u tanjiru. Iako osnovni recept djeluje jednostavno, svaka porodica i svaki restoran imaju svoj način pripreme. Neko koristi više bijelog luka, neko dodaje malo paradajza, dok drugi ostaju vjerni najstarijem receptu u kojem glavnu riječ imaju more i svježina namirnica. Bez obzira na male razlike, jedno pravilo ostaje isto – plodovi mora moraju biti svježi, jer upravo od njihovog kvaliteta zavisi cijeli karakter jela. Buzara se najčešće priprema u društvu. Velika posuda postavlja se na sredinu stola kako bi svi zajedno dijelili obrok, razgovarali i uživali u opuštenoj atmosferi. Upravo zbog toga ovo jelo nije vezano samo za gastronomiju, već i za mediteranski način života u kojem su zajednički obroci jednako važni kao i sama hrana. Danas se buzara nalazi na jelovnicima gotovo svih restorana duž crnogorske obale, od Herceg Novog i Tivta, preko Kotora i Budve, pa sve do Bara i Ulcinja. Posebno je omiljena tokom toplijih mjeseci, kada su terase uz more ispunjene mirisom bijelog vina, svježeg peršuna i tek pripremljenih školjki. Za mnoge posjetioce Crne Gore upravo je buzara prvi pravi susret sa autentičnom primorskom kuhinjom. Njena vrijednost nije u složenosti pripreme, već u poštovanju prirodnog ukusa mora i tradicije koja se čuva generacijama. Svaki zalogaj podsjeća da su najveće gastronomske priče često nastale iz jednostavnih recepata, dobrog ulova i želje da se ono najbolje što more pruža podijeli sa porodicom i prijateljima. Buzara zato nije samo specijalitet od plodova mora. Ona predstavlja duh crnogorskog primorja – sporiji ritam života, blizinu mora, poštovanje svježih namirnica i običaj da se najljepši trenuci uvijek dijele za zajedničkim stolom.