Malo je jela koja kod putnika ostavljaju prvi utisak o Crnoj Gori kao što to čine priganice. One nisu samo tradicionalni specijalitet već i znak dobrodošlice. U mnogim domaćinstvima upravo se tanjir toplih priganica prvi iznosi pred gosta, uz domaći sir, med, džem ili čašu domaće rakije. Na taj način domaćini već na početku poručuju da su vrata njihove kuće otvorena i da je gost uvijek dobrodošao.
Priganice imaju dugu tradiciju u gotovo svim krajevima Crne Gore. Pripremale su se za porodična okupljanja, slave, praznike, svadbe i druge važne događaje, ali i u običnim danima kada bi porodica željela da zajedno doručkuje ili večera. Zbog jednostavnih sastojaka i brze pripreme postale su jedno od najrasprostranjenijih jela domaće kuhinje, a njihov recept prenosio se sa generacije na generaciju. Osnovu čini mekano tijesto od brašna, vode ili mlijeka, kvasca i malo soli. Nakon što tijesto naraste, kašikom se spušta u vrelo ulje gdje se priganice za svega nekoliko minuta pretvaraju u male, zlatne zalogaje sa hrskavom koricom i mekanom unutrašnjošću. Upravo ta jednostavna kombinacija spoljašnje hrskavosti i vazdušaste sredine čini ih prepoznatljivim i omiljenim među svim generacijama. Iako je recept naizgled jednostavan, iskusne domaćice znaju da dobre priganice zahtijevaju osjećaj za tijesto i odgovarajuću temperaturu ulja. Ako je ulje previše vrelo, spolja će brzo potamniti, a iznutra ostati nedovoljno pečene. Ako nije dovoljno zagrijano, upiće previše masnoće. Upravo zbog toga se kaže da se najbolje priganice ne mjere vagom, već iskustvom. Jedna od njihovih najvećih vrijednosti jeste to što se mogu služiti na različite načine. Ljubitelji slatkih ukusa najčešće ih jedu sa domaćim medom, džemom od šumskog voća ili šećerom u prahu. Oni koji više vole slane zalogaje biraju domaći sir, kajmak, skorup ili Njeguški pršut. Na crnogorskoj trpezi često se na istom stolu nalaze i slatki i slani dodaci, pa svako može napraviti kombinaciju po svom ukusu. Posebno mjesto priganice imaju u seoskim domaćinstvima i etno-selima, gdje se i danas pripremaju na tradicionalan način. Gosti koji borave na katunima ili u planinskim kućama često dan započinju upravo ovim jelom, uz domaće mliječne proizvode i med prikupljen sa obližnjih pašnjaka. Takav doručak nije samo obrok, već dio iskustva života na crnogorskoj planini. Danas se priganice mogu pronaći u restoranima širom zemlje, od primorskih gradova do planinskih sela. Bez obzira na mjesto gdje se služe, njihova uloga ostala je ista – da okupe ljude za stolom i podsjete da su najljepši ukusi često nastali od najjednostavnijih sastojaka. Za mnoge posjetioce Crne Gore upravo su priganice prvi susret sa domaćom kuhinjom. Njihov miris, toplina i način na koji se dijele sa porodicom i prijateljima govore mnogo o lokalnoj tradiciji. One nisu samo dio gastronomskog nasljeđa, već simbol gostoprimstva po kojem je Crna Gora prepoznata. Kada domaćin pred gosta iznese tanjir svježe pripremljenih priganica, ne nudi samo hranu – nudi dio svoje tradicije, svog doma i običaja koji se čuvaju već generacijama.